Dok napolju lagano kiša kvasi ugrijali asfalt, mojom sobom odzvanjaju stihovi Balaševićevih pjesama. Sjedim na podu, pokušavam da se posvetim današnjem zadatku, ali me pažnju uporno ometaju stihovi. Ma uzalud je, ne mogu ja protiv sebe. Čekam da prođe.

Moja inspiracija je pjesma "Svirajte mi Jesen stiže, dunjo moja".
Izbor je bio zaista veliki. Svako ima svoje razloge zašto koristi određene boje i motive. Moji razlozi su  zakopani duboko ispod hrpe osmijeha i radosti. I tamo će da ostanu.

brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem..."

Za manikuru su vam potrebne neke jesenske boje, od žute do zlatne i crvene. Bijela naravno za vjenčani french i crna za usamljenost. Na svu tu hrpicu dodajte i vješte ruke, mirnije od mojih. Obavezno ne dozvoliti da vas ponese ritmično lupkanje kapljica kiše od krov. I to je otprilike to. Malo je napisano,ali puno toga rečeno. Po mom ukusu.




I za kraj jedna lijepa misao:


Na dnu posta naravno inpiracije blogo-kolegica. Ako imate kakav komentar, bez ustručavanja slobodno napišite.
Čuvajte mi se.
M.I.